Telekomunikacije

Nakon dve godine pregovaranja, Kosovo i Srbija su postigli Sporazum o telekomunikacijama, 8. septembra 2013. godine.

Dogovorili su se o dodeli međunarodnog pozivnog broja Kosovu, o definisanju telekomunikacionih granica između dve zemlje i o regulisanju pitanja nelicenciranih operatera na Kosovu (VIP, Telekom Srbija i Telenor); u svrhu poboljšanja kvaliteta života građana.

 

Pre ovog sporazuma, srpski operateri koji nisu imali licencu, radili su na teritoriji Kosova (sa 72 bazne stanice) zajedno sa kosovskim operaterima, stvarajući tako dva paralelna telekomunikaciona sistema:

  • srpski neovlašćeni sistem;
  • kosovski sistem.

Kosovo nije imalo svoj međunarodni pozivni broj, pa su korišćena tri različita broja:

Na istoj teritoriji, neki pozivi su bili tretirani kao nacionalni a drugi kao međunarodni, zavisno od kompanije koja je poslovala na tom području.

Ovakvo stanje je najviše uticalo na srpsku zajednicu na Kosovu, kao i na albansku zajednicu u Srbiji. U većini slučajeva oni su koristili dva telefona; jedan da komuniciraju sa ljudima u Srbiji, a drugi za komunikaciju na Kosovu. Ili u slučaju Mitrovice: građani su koristili dva telefona u gradu; jedan za komunikaciju na severu i drugi za južnu stranu grada, s obzirom na to da operateri nisu prepoznati.

25.avgusta 2015. dve strane su postigle akcioni plan u oblasti telekomunikacija. Ovim planom, Kosovu je zagarantovano pravo da administrira svojim pozivnim brojem (kao i druge zemlje), dok bi kosovsko Regulatorno telo za telekomunikacije u saradnji sa Međunarodnom telekomunikacionom unijom (MTU) obezbedilo primenu ovog broja.

Između dve strane su postojala neslaganja oko formulacije/terminologije koja će se koristiti za pozivni broj. Iako je Kosovo zahtevalo da se naglasi da će ono biti nosilac ’’državnog pozivnog broja’’, zajedničkim rešenjem došlo se do ’’…međunarodnog broja za Kosovo’’.

4. januara 2016. Austrija je podnela zahtev za dobijanje pozivnog broja u ime Kosova, a u decembru 2016. godine, MTU je dodelio Kosovu pozivni broj (+383) i uvrstio Kosovo u onlajn telekomunikacione registre.

Čitav proces zavisio je od pristanka Srbije, jer samo države članice UN mogu biti deo MTU.

Sporazum se takođe bavio pitanjem nelicenciranih srpskih operatera na Kosovu. Kako bi se obustavio njihov rad i osigurala komunikacija u određenim područjima, Kosovo je pristalo da izda trajnu licencu za fiksnu telefoniju i privremenu licencu za mobilnu telefoniju, kompaniji MTS d.o.o, podružnici Telekom Srbije. Privremena dozvola važiće do raspisivanja međunarodnog tendera za trećeg mobilnog operatera u zemlji.

Kompanija posluje u skladu sa kosovskim propisima, i sa baznim stanicama na 30 lokacija, omogućava ljudima komunikaciju u Srbiji, kao i sa ljudima iz Srbije, bez korišćenja pozivnog broja i bez dodatnih troškova.

Licenca je stupila na snagu u decembru 2016. i Regulatorno telo za komunikacije (RAEPC) je izdalo 60,000 mobilnih i 74,000 fiksnih brojeva.

Kosovski pozivni broj počeo je da funkcioniše 2. februara 2018. godine.

Ovim sporazumom:

  • Kosovo je dobilo svoj pozivni broj (+383) i prestalo da koristi tri strana broja (+377, +381 and +386);
  • Domaći (kosovski) operateri više nisu morali da plaćaju visoke sume stranim operaterima za korišćenje njihovih brojeva, kao što je Vala platila Telekomu Monaka (200 miliona);
  • Jeftinija i lakša komunikacija je osigurana unutar i izvan teritorije zemlje;
  • Otvoren je put za eventualno postizanje tehničkog sporazuma o poštanskim uslugama između Kosova i Srbije u bliskoj budućnosti;
  • Kosovo je uspelo da potpiše Sporazum o Romingu, sa ostalih pet država Zapadnog Balkana, u julu 2019. godine. Građani zemalja potpisnica će biti u mogućnosti da komuniciraju bez rominga, počevši od jula 2021. dok za sada uživaju pogodnosti smanjenja troškova (smanjenje troškova za 8 puta za regionalne pozive, i smanjenje internet troškova sa 3.0evra/MB na 0.20 evra/MB.

Berlinski proces

Predstavlja inicijativu EU za Zapadni Balkan, koja je pokrenuta 28. avgusta 2014. radi jačanja saradnje između šest zemalja Zapadnog Balkana: Albanije, Crne Gore, Kosova, Srbije, Makedonije i Bosne i Hercegovine, i koja ima za cilj da navedenim državama pomogne na njihovom putu ka integraciji u EU.

 

 

Sporazumi za PDF