Dijalog Kosova i Srbije na raskrsnici: Koji je put napred?

Vjollca Krasniqi

Dijalog Kosova i Srbije je nekoliko godina zauzimao centralnu ulogu u politici i uticao na nekoliko društvenih sistema, poput privrede, obrazovanja, pa čak i svakodnevni život građana. Kao platforma za normalizaciju dobrih komšijskih odnosa, dijalog Kosova i Srbije je bio deo rada organizacija civilnog društva koje su zagovarale transparentan proces i uključivanje aktera iz civilnog društva kako bi se dao glas i pružio pristup od dna ka vrhu za pitanja od značaja za građane. Organizacije civilnog društva imaju ključnu ulogu u održavanju kulture dijaloga među zajednicama na Kosovu i između Kosova i Srbije u vezi suočavanja s prošlošću i postizanja zajedničkog razumevanja koje dovodi do zbližavanja. Međutim, u dijalogu Kosova i Srbije se mora otvoriti prostor za aktere iz civilnog društva i uključe glasovi građana kako bi se osigurala potpuna normalizacija odnosa.

Dijaloga Kosova i Srbije je danas na raskrsnici. Ova nesigurnost, u ovom trenutku, potvrđuje potrebu za posvećenost miru na Kosovu i Srbiji, a i šire u regionu Jugoistočne Evrope i svetu. Dijalog je osnova za uređenje krhkog mira danas, što se može osetiti uopšteno ratom u Ukrajini, obnavljanjem nacionalističkih ideologija, rastom autoritarizma i nejednakosti koje imaju štetan uticaj na mir i društvenu koheziju. Kako bi se usprotivili ovom nazadovanju treba nastaviti dijalog Kosova i Srbije i proširiti fokus obuhvatanjem pitanja od značaja za građane, istovremeno tražeći mogućnosti za jačanje saradnje u privredi, obrazovanju i kulturi. Zaostavština sukoba je prisutna među albanskim i srpskim zajednicama na Kosovu i Srbiji. U dijalogu treba obratiti pažnju na učešće i zastupljenost raznovrsnih aktera i glasova, ovo je neophodno kako bi se omogućilo priznavanje različitih realnosti i zarad pozitivnog uticaja na dugoročni mir, poštovanje ljudskih prava i pravdu.

Dijalog Kosova i Srbije je evoluirao kroz pristup od vrha ka dnu i kao takav se smatra platformom političkih elita, odraz odnosa moći i aranžmana deljenja moći, proces kojim se upravlja spolja. Paradigma promene sa tehničkog na politički, i obratno, je maglom obavila proces dijaloga, ostavljajući kosovske i srpske građane zbunjenim i na neki način podozrivim u pogledu dijaloga u celini. Štaviše, proces dijaloga Kosova i Srbije je kritikovan zbog nedostatka transparentnosti, informacija o sklopljenim sporazumima, nivou sprovođenja sporazuma i analizi uticaja sporazuma na svakodnevni život građana Kosova i Srbije. Potrebna je promena. Zarad uspešnog dijaloga potrebna je analiza zasnovana na dokazima kako bi se osiguralo da dijalog Kosova i Srbije daje težinu međuigri perspektiva i pitanja u razmatranju uključivanjem glasova građana.

Štaviše, dijalog Kosova i Srbije je o izgradnji mira i posvećenosti neponavljanju sukoba, da države preduzmu odgovornost da postupaju i rešavaju pitanja koja je rat prouzrokovao i napreduju ka uvažavajućim komšijskim odnosima. Akteri dijaloga Kosova i Srbije snose odgovornost za izgradnju momentuma za mir, pravdu, priznanje i uzajamno poštovanje dve zemlje i njihovih građana. Jedino će tada valorizacija razlika, jednakosti i priznanje biti prisutni na institucionalnom nivou i u svakodnevnom životu na Kosovu i u Srbiji. Stoga, politički lideri sa obe strane imaju odgovornost da osiguraju proces koji uključuje aktere iz civilnog društva, predstavljajući glasove različitih zajednica na Kosovu i Srbiji, po prioritetima i strategijama ka normalizaciji odnosa za pravičan i održiv mir.