Mogućnosti vodenih resursa na jezeru Gazivode

Robert Muharremi

  1. avgusta 2021

Nacionalna laboratorija za severozapadni Pacifik (PNNL) je u junu 2021. objavila izveštaj pod naslovom „Mogućnosti vodenih resursa na jezeru Gazivode“ („Izveštaj“) u kojem su procenjene mogućnosti da Kosovo i Srbiju koordinišu korišćenje vodenih resursa na jezeru Gazivode. Američko ministarstvo energetike je zadužilo PNNL da pripremi ovaj izveštaj u okviru obaveza prema Vašingtonskom sporazumu od 4. septembra 2020. godine, a prema kojem su se Srbija i Kosovo dogovorile da rade sa Ministarstvom energetike SAD na studiji izvodljivosti za potrebe deljenja jezera Gazivode kao pouzdanog izvora vodosnabdevanja i energije.

Jezero Gazivode je veštački rezervoar na granici između Kosova i Srbije. Jezero je napravljeno izgradnjom brane Gazivode na reci Ibar između 1979. i 1985. godine. Trenutno ne postoji sporazum o prekograničnoj saradnji između Kosova i Srbije za upravljanje jezerom Gazivode.

Vodeni sistem jezera Gazivode se sastoji od brane Gazivode i brane Pridvorica, koja uređuje ispuštanja iz brane Gazivode u kanal Ibar-Lepenac. Sistem Gazivode i kanal Ibar-Lepenac snabdevaju pijaćom vodom gradove Severna i Južna Mitrovica, Vučitrn, Glogovac, Obilić i Prištinu; podržavaju poljoprivredne i rudarske operacije i obezbeđuju vodu za hlađenje termoelektrana na ugalj, Kosovo A i B. Hidro-privredno državno preduzeće Ibar Lepenac upravlja i održava ovaj vodovodni sistem.

Na osnovu procene koju je sproveo PNNL, na Kosovu je ugrožena bezbednost vode. Glavni faktori koji doprinose tome su:

  • opšta promenljivost vodosnabdevanja,
  • nedostatak rezervoara osim jezera Gazivode bi mogao rezultovati nestašicama u snabdevanju vodom u budućnosti
  • postojeća infrastruktura voda je osetljiva na prirodne pretnje, poput klizišta i poplava, dok nije dobro održavana niti modernizovana
  • zbog nedostatka propisa, rizik zagađenja površinskih i pijaćih voda je visok, što predstavlja sanitarnu i zdravstvenu zabrinutost
  • nedostatak finansijske podrške za operacije vodne infrastrukture

Ključna briga je to što su kapaciteti skladištenja vode na Kosovu nerazvijeni; ima samo 300 m3 skladišnog prostora po osobi. Većina ovog skladišnog kapaciteta se nalazi u jezeru Gazivode. Vodom iz jezera Gazivode se takođe snabdevaju vodom za hlađenje i dve kosovske elektrane, koje proizvode skoro svu električnu energiju na Kosovu. U stvari, više od 97 odsto kosovske proizvodnje električne energije se oslanja na vodu koja se dobija iz jezera Gazivode. Prema PNNL, „u kombinaciji sa lokacijom, ovo ograničeno, neodržavano skladište vode kojim je upravljano neefikasno sna\no povezuje bezbednost vode sa energetskom bezbednošću i nacionalnom bezbednošću Kosova“. Bezbednost vode i energetska bezbednost na Kosovu su stoga međusobno povezani i ključni za nacionalnu bezbednost, a jezero Gazivode predstavlja vitalno dobro u ovom kontekstu.

Štaviše, postojeći informacioni sistemi trenutno sprečavaju planiranje proizvodnje hidroenergije na način koji maksimalizuje prihode. Informacioni sistemi koji se koriste u elektranama su zastareli i to bi dovelo do nedostatka koordinacije sa proizvodnjom hidroenergije. Takođe, došlo bi do nedostatka dosledne prakse za distribuciju vode iz sistema Gazivode u krakove kanala i prirodno korito reke Ibar.

Shodno tome, PNNL preporučuje

  • nadogradnju vodne infrastrukture, uključujući izgradnju novog rezervoara za vodu;
  • implementaciju Sistema za nadzornu kontrolu i prikupljanje podataka (SCADA) u hidroelektrani Gazivode kako bi se povećali prihodi elektrane i dodatno podržalo uravnoteženje opterećenja; i
  • razmatranje osnivanja komisije ili odbora za reku Ibar koja bi podržala regionalne aktere i koordinisala rečne operacije. Komisija za reku bi podržala diskusiju između strana o mogućnostima upravljanja vodnim resursima, uključujući radnje obe strane koje bi direktno uticale na vodosnabdevanje i rečne usluge druge strane. U tu svrhu, PNNL predlaže da Srbija i Kosovo razmotre tehničku koordinaciju razvijenu prema Sporazumu između SAD i Kanade o reci Kolumbiji.

PNNL naglašava da je vodeni sistem jezera Gazivode kritičan za vodenu i energetsku bezbednost Kosova, a time i nacionalnu bezbednost. Voda će postati strateško dobro, posebno ako se nastavi globalno zagrevanje, a jezero Gazivode je od vitalnog značaja za Kosovo i društveno-ekonomski razvoj. Međutim, pošto je jezero prekogranično, PNNL sugeriše da Kosovo mora da sarađuje sa Srbijom kako bi zadovoljilo svoje potrebe bezbednosti vode jer se jezero napaja vodom iz Srbije. Takođe, delovi jezera se nalaze u Srbiji. Primenjivost međunarodnog prava o vodama je upitno jer Kosovo nije potpisalo nijedan od međunarodnih sporazuma koji uređuju međunarodne vodotoke, a običajno međunarodno pravo voda, u meri u kojoj postoji, je predmet osporavanja Srbije koja ne priznaje nezavisnost Kosova.

Komisija za reku osnovana prema bilateralnom sporazumu između Kosova i Srbije bi imala za cilj prevazilaženje ovih prepreka uspostavljanjem neophodnih pravila o vodosnabdevanju, kontroli poplava i upravljanju infrastrukturom. PNNL koristi Sporazum između SAD i Kanade o reci Kolumbiji („Sporazum“) kako bi opisao složeno institucionalno uređenje potrebno za koordinaciju vodosnabdevanja i kontrole poplava između SAD i Kanade. Sliv reke Kolumbije je prekogranična reka u Kanadi i Sjedinjenim Državama. Svrha Sporazuma je osiguranje odgovarajućeg upravljanja pretnjama od poplava, pouzdano i ekonomično napajanje električnom energijom i zaštita funkcija zasnovanih na ekosistemu. U zamenu za izgradnju četiri brane koje stvaraju skladište vode za kontrolu poplava i hidroenergiju koje su od koristi za SAD, SAD su pristale da plate Kanadi gotovinu i beneficije za hidroenergiju (poznate kao „Kanadska prava“). Sporazum sprovode američki i kanadski entiteti, koji čine različite odbore i odbore, poput Stalnog inženjerskog odbora ili Inženjerskog komiteta.

Nije važno da li je Sporazum između SAD i Kanade o reci Kolumbiji pravi model za takvu međuvladinu saradnju. Svakako predstavlja koristan model za pokretanje procesa razmišljanja. U svetu postoje drugi mehanizmi prekograničnog upravljanja rekama koje treba razmotriti i međusobno uporediti kako bi se utvrdilo koji bi elementi najbolje odgovarali jezeru Gazivode. Budući da je američka vlada obećala svoju podršku Kosovu i Srbiji kako bi pomogla u pronalaženju obrazloženog rešenja za prekograničnu saradnju u oblasti vode između Kosova i Srbije, dok bezbednost vode na Kosovu uistinu zavisi od ovog jezera.

PNNL predlaže da vlada preduzme mere koje može preduzeti jednostrano, kao što je izgradnja novog rezervoara za skladištenje vode, povećanje finansijskih sredstava za efikasnije i efektivnije upravljanje vodnim resursima, uključujući implementaciju sistema SCADA. Ono što je najvažnije, treba ozbiljno shvatiti sigurnost vode i sistemu jezera Gazivode posvetiti najveći prioritet politika. Zanemarivanje osetljivosti problema i izbegavanje bilateralnog rešenja ide samo na štetu Kosova kao zemlje nizvodno, koja zavisi od jezera Gazivode. Uz podršku SAD, PNNL smatra da Kosovo ima veliku priliku da postigne ravnopravno bilateralno rešenje sa Srbijom koje bi moglo imati efekat prelivanja na druga područja u kojima je potrebna bilateralna saradnja i koordinacija sa Srbijom i na taj način doprinese regionalnom miru i bezbednosti.

Ovaj članak je originalno napisan na engleskom jeziku.

Ovaj članak finansira Ambasada Kraljevine Norveške u Prištini. Izneti stavovi odražavaju stavove autora i ne odražavaju stavove Balkanske grupe i donatora.